Pavle Simović
„Duh proroštva IV tj. Velika Borba između Hrista i Sotone 1884“ vs preuređena „Velika Borba“ 1888:
Plagijati. – „Isus iz Nazareta, pravi Mesija,“ reče on, „čije ruke i noge su probodene, koji je doveden kao jagnje na klanje, koji je bio čovjek bola i upoznat sa žalošću, koji je nakon što je skiptar uzet od Jude, i zakonodavna moć između njegovih nogu, došao prvi put, doći će drugi put na oblacima nebeskim, i sa trubom arhanđela,“ i „staće na Gori Maslinskoj. I ona vlast koju je nekad primio Adam nad tvorevinom, a koju je on izgubio (Post. 1:26; 3:17) biće data Isusu.
On će biti car nad svom zemljom. Uzdisanje i stenjanje tvorevine će prestati, a čuće se pjesme obožavanja i hvale.“ „Kad Isus dođe u slavi svog Oca sa svetim anđelima“, „mrtvi vjernici ustaće prvi. 1. Sol. 4:16; 1. Kor. 15:23. To je ono što mi hrišćani nazivamo prvim vaskrsenjem. Tada će životinjsko carstvo promijeniti svoju prirodu (Isa. 11:6-9), i potčiniti se Isusu. Ps. 8. Sveopšti mir će prevladati.“ „Gospod je opet pogledao dolje na zemlju, i rekao: ‘Gle, veoma je dobra.’“ (1888 Great Controversy, p. 359) Ova izjava na istoj strani nalazi se u izdanju „Velike borbe“ iz 1911. godine. Da li ste zapazili grube greške? (1) Isus će stati na Maslinsku goru o Drugom dolasku; (2) Nakon prvog vaskrsenja, zemlja će biti obnovljena.
Ova „nadahnuta izjava“ potiče iz pera Džozefa Volfa (Joseph Wolff), i naravno ne nalazi se u originalu iz 1884. godine.
Vrijeme odvođenja antitipskog jarca za Azazela. – Dosledno učenje „Duha proroštva“ je da se grijesi pravednih prenose na Sotonu, antitipskog jarca za Azazela, po završetku Hristove prvosvešteničke službe u Nebeskoj svetinji, na kraju vremena probe za ljude. Ovo se dešava negdje pred Drugi Hristov dolazak.
Spalding-Magan Collection, p. 2 (1850): „Zatim sam vidjela da će se Isusovo djelo u svetinji uskoro završiti. I nakon što se njegovo djelo tu završi, On će doći do vrata prvog odjeljenja i ispovijediti grijehe Izraela na glavu Jarca za Azazela. Onda će obući haljine osvete. Tada će nevolje pasti na zle, i one neće doći dok Isus ne obuče tu odjeću, i zauzme svoje mjesto na velikom bijelom oblaku. Zatim dok nevolje padaju, Jarac za Azazela se odvodi. On ulaže silne napore da umakne, ali ga čvrsto drži ruka koja ga vodi. Kad bi on uspio umaći, Izrael bi izgubio svoje živote. Vidjela sam da treba vremena dok se odvede Jarac za Azazela u zemlju zaborava nakon što se grijesi polože na njegovu glavu.“
Spiritual Gifts, Volume 1, p. 198 (1858): „Kad je Isus napustio Svetinju nad svetinjama, čula sam zveckanje zvona na njegovoj haljini, oblak tame prekrio je stanovnike zemlje. Nije više bilo posrednika između krivog čovjeka i uvrijeđenog Boga. Dok je Isus stajao između Boga i krivog čovjeka, suzdržanost je bila nad ljudima; ali kad je Isus odstupio između čovjeka i Oca, to suzdržanje bilo je uklonjeno, i Sotona je imao kontrolu nad čovjekom.
Bilo je nemoguće da se zla izliju dok je Isus služio u Svetinji; ali kad se njegov posao tu završio, kad se posredovanje okončalo, ništa više nije stajalo na putu gnjevu Božjem, i on se strahovito sručio na nezaklonjenu glavu krivog grešnika, koji je prezreo spasenje i mrzio ukor. Sveti u to strašno vrijeme, nakon svršetka Isusovog posredništva, živjeli su u očima svetog Boga bez posrednika. Svaki slučaj bio je odlučen, svaki dragulj prebrojan. Isus se za trenutak zadržao u spoljašnjem odjeljenju Svetinje, i grijesi koje je ispovijedao dok je bio u Svetinji nad svetinjama, stavljeni su na začetnika grijeha, Đavola. On mora podnijeti kaznu ovih grijeha.“
Spirit of Prophecy, Volume 4, pp. 266, 267 (1884): „Takođe sam vidjela, da dok je prinos za grijeh ukazivao na Hrista kao na žrtvu, a prvosveštenik predstavljao Hrista kao posrednika, jarac za Azazela [eng. Scapegoat – prim. prev.] simbolisao je Sotonu, autora grijeha, na koga će grijesi istinskih pokajnika biti na kraju stavljeni. Kad prvosveštenik, zaslugom krvi prinosa za grijeh, ukloni grijehe iz svetinje, on ih polaže na jarca za Azazela.
Kad Hrist, zaslugom svoje krvi, ukloni grijehe svog naroda iz nebeske svetinje na kraju svoje službe, on će ih položiti na Sotonu, koji, o izvršnom sudu, mora podnijeti konačnu kaznu. Jarac za Azazela je slat u pustu zemlju, da se nikad ne vrati u Izraelov zbor. Tako će i Sotona biti zauvijek prognan iz prisustva Boga i njegovog naroda, i izbrisan iz postojanja u konačnom uništenju grijeha i grešnika.“
Napomena: Ova izjava prenijeta je u izmijenjenu „Veliku borbu“ (str. 422) u oba izdanja (1888, 1911).
ST, May 16, 1895: „Kad dođu vremena osvježenja od prisustva Gospodnjeg, tada će grijesi pokajane duše koja je primila blagodat Hristovu i nadvladala krvlju Jagnjetovom, biti uklonjeni iz nebeskih zapisnika i položeni na Sotonu, jarca za Azazela, začetnika grijeha, i neće se više pamtiti protiv nje zauvijek. Grijesi pobjednika biće izbrisani iz zapisničkih knjiga, ali njihova imena biće zadržana u knjizi života.“
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ dodat je materijal koji je kontradiktoran gornjim jasnim izjavama. „Sada se dešava događaj, nagoviješten u poslednjoj svečanoj službi dana pomirenja. Kad se služba u svetinji nad svetinjama završila i grijesi Izraela bili uklonjeni iz svetinje zaslugom krvi žrtve za grijeh, tada je jarac za Azazela živ predstavljan pred Gospoda; i u prisustvu zbora prvosveštenik je ispovijedao nad njim ‘sva bezakonja sinova Izraelovih, i sve njihove prestupe i sve njihove grijehe, polažući ih na glavu jarca’ (Lev. 16:21).
Isto tako, kad se djelo pomirenja u nebeskoj svetinji završi, tada će u prisustvu Boga i nebeskih anđela, i vojske iskupljenih, grijesi Božjeg naroda biti položeni na Sotonu; on će biti proglašen krivim za sve zlo koje je uzrokovao da oni počine. I kao što je jarac za Azazela slat u pustu zemlju, tako će i Sotona biti protjeran na opustošenu zemlju, nenaseljenu i samotnu pustinju.“ (1888 GC, pp. 657, 658)
Napomena: Ova izjava nalazi se i u „Velikoj borbi“ iz 1911, na strani 658. Kao što vidimo, ovdje stoji tvrdnja da će se grijesi pravednih prenijeti na Sotonu posle drugog Hristovog dolaska, kad se pravedni uzmu na nebo. Prema scenariju u izmijenjenoj „Velikoj borbi“, Hristos dolazi, uzima svoj narod u grad Božji a zemlja se prazni od njenih stanovnika, postavši pustinja (str. 657), i u sred ovih pasusa nalazimo dio koji kaže „zatim u prisustvu Boga i nebeskih anđela, i vojske iskupljenih, grijesi Božjeg naroda polažu se na Sotonu…“
Sedam poslednjih zala. – Biblija uči da će svi oni koji se poklanjaju „zvijeri“ i imaju njeno „obličje“, i koji primaju „žig zvijeri“ (tj. svi zli stanovnici zemlje) primiti gnjev Božji u „sedam zala“ (vidi Otkrivenje 14:9, 10; 15:1; 16:1, 2). Rani spisi Elen Vajt slažu se sa Svetim Pismom da će svi bezbožnici primiti sedam zala.
Experience and Views, pp. 52, 53: „Zatim sam vidjela sedam poslednjih zala koja će se uskoro izliti na one koji nemaju zaklona, pa ipak svijet se na njih neće obazirati više nego što bi na mnoge kapi vode koje se spremaju da padnu. Zatim sam osposobljena da izdržim strašni pogled na sedam poslednjih zala, gnjev Božji. Vidjela sam da je njegova srdžba strašna i užasna, i ako bi ispružio ruku, ili podigao prst, stanovnici svijeta bili bi kakvi nikad nijesu, ili bi podnijeli neizlečive rane i grozni pomor koji bi došao na njih, i ne bi im bilo spasa, već bi bili time uništeni.
Užas me je obuzeo, pala sam na lice pred anđelom, i molila ga da skloni taj pogled od mene, da ga sakrije od mene, jer prizor je bio strašan. Zatim sam shvatila, kao nikad prije, važnost pažljivog istraživanja Božje riječi, radi saznanja kako izbjeći zla koja su objavljena svijetu da će doći na svebezbožnike koji se poklanjaju zvijeri i njenom obličju, i primaju žig na svojim čelima i rukama. Bila sam veoma začuđena kako iko može prestupati zakon Božji, i gaziti njegov sveti Šabat, kad su tako strašne prijetnje i osude bile protiv njih.“ (Vidi takođe Spiritual Gifts 1, pp. 199, 211.)
Ipak u izmijenjenoj „Velikoj borbi“ nalazimo sledeće: „Ova zla nijesu sveopšta, inače stanovnici zemlje bili bi potpuno pokošeni.“ (1888/1911 GC p. 628) Ove izjave nema u „Duhu proroštva IV“.
„Duh proroštva IV“ (str. 38) uči da pošto je Hrist upozorio svoje učenike kad da bježe od uništenja Jerusalima, tako je upozorio svoj narod kad da bježe od dolazećeg gnjeva, na kraju eona. U izmijenjenoj „Velikoj borbi“, ovo upozorenje je primijenjeno na „svijet“, što je kontradikcija originalu (vidi GC p. 37).
Moderna duhovna „probuđenja“. – „Duh proroštva IV“ pravi okosnicu „modernih probuđenja“: poslušnost Božjem zakonu nije neophodna za spasenje – samo vjera u Isusa Hrista: „Koliko je veliki kontrast između ovih Pavlovih riječi od onih koje dolaze sa mnogih govornica danas. Narod se uči da poslušnost Božjem zakonu nije nužna za spasenje, da samo moraju vjerovati u Isusa, i oni su sigurni.“ (str. 297)
Ovo vitalno učenje izbrisano je iz poglavlja koje se bavi modernim probuđenjima u izmijenjenoj „Velikoj borbi“.
Zaboravljena istorija svetkovatelja Šabata kroz mračni Srednji vijek. – „Duh proroštva IV“ na skoro osam strana daje pregled ove istorije. „Bog je, u svom proviđenju, sačuvao istoriju nekolicine onih koji su stradali zbog svoje poslušnosti četvrtoj zapovijesti; ali bilo je mnogo onih o kojima svijet ne zna ništa, koji su za istu istinu podnijeli progonstvo i mučeništvo.“ (4SP 183)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ove stranice, koje je Bog po svom proviđenju želio sačuvati, su izbrisane.
Sotonine zamke. – „Duh proroštva IV“ ima četiri strane upozorenja kako Sotona planira da uhvati u zamku adventiste sedmog dana (vidi poglavlje „Sotonine zamke“ u knjizi Velika Borba 1884).
Te stranice su potpuno izbrisane iz revidiranih izdanja „Velike borbe“.
Plod ostajanja u Hristu. – „Privilegija i dužnost svakog hrišćanina je održavati blisku zajednicu sa Hristom, i imati bogato iskustvo u stvarima Božjim. Tada će njegov život biti plodonosan u dobrim djelima. Kad čitamo o životima ljudi koji su bili istaknuti po svojoj pobožnosti, često smatramo njihovo iskustvo i dostignuća kao nešto izvan našeg domašaja. Ali to nije slučaj.
Hrist kaže: ‘U ovome se moj Otac proslavlja, da rodite mnogi rod.’ ‘Kao što grana sama ne može nositi plod, osim ako se ne drži za lozu, tako ni vi, osim kad prebivate u meni.’ Onaj koji stoji u meni, i ja u njemu, taj donosi mnogi rod.’ (Jovan 15:8, 4, 5) Proroci i apostoli nijesu imali savršen hrišćanski karakter čudom. Oni su koristili sredstva koja im je Bog stavio na dohvatu, i svi koji učine takav napor, osiguraće sličan rezultat.“ (4SP 305)
Ovo je izbrisano iz poglavlja „Moderna probuđenja“ iz revidirane „Velike borbe“.
Velika potreba današnjih crkava. – „U zapostavljanju zahtjeva zakona Božjeg, crkva je izgubila iz vida blagoslove jevanđelja. Biblijsko obraćenje i posvećenje – radikalna promjena srca i preobražaj karaktera – velika su potreba današnjih crkava. Probuđenja u kojima ljudi postaju članovi crkve bez stvarne svijesti o grijehu, bez pokajanja i bez priznavanja zahtjeva zakona Božjeg, uzrok su slabosti u crkvi, i povod za spoticanje prema svijetu.“ (4SP 306)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ovog pasusa nema u poglavlju „Moderna probuđenja“. Pogodite zašto.
Žena iz Otkrivenja 17. glava. – „U Otkrivenju 17, Vavilon je predstavljen ženom, slikom koji se u Svetom Pismu koristi kao simbol crkve. Moralna žena predstavlja čistu crkvu, a zla žena otpalu crkvu. Za Vavilon se kaže da je bludnica; i prorok je vidio pijanu od krvi svetaca i mučenika. Vavilon tako predstavlja Rim, tu otpalu crkvu koja je tako okrutno progonila sledbenike Hristove. Ali Vavilon bludnica je majka kćerkama koje slijede njen primjer iskvarenosti. Tako su predstavljene one crkve koje prihvataju doktrine i tradicije Rima i slijede svjetovne prakse, a čiji pad se objavljuje u drugoj anđeoskoj poruci.“ (4SP 233)
U revidiranoj „Velikoj borbi“ ovaj iskaz je promijenjen tako da „žena“ iz Otkrivenja 17 predstavlja samo „Majku bludnicama“ (GC 382).
„Vavilon“ iz poruke drugog anđela. – „Duh proroštva IV“ primjenjuje „Vavilon“ iz Druge anđeoske poruke samo na protestantske crkve. U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ iz 1911, jedna riječ je dodata gornjoj izjavi, tako da „Vavilon“ iz Otkrivenja 14:8 sada uključuje Rimsku crkvu, kao i protestantske crkve.
„Vino Vavilona“ – „Duh proroštva IV“ precizno označava glavnu lažnu doktrinu koja čini „vino Vavilona“: „Među ovim lažnim učenjima ističe se ono o zemaljskom milenijumu – hiljadu godina duhovnog mira i prosperiteta, u kojem će se svijet obratiti, prije dolaska Hristova. Ovaj pjesma sirene uljuljkala je hiljade duša da zaspu na ivici ambisa vječne propasti.
Učenje o prirodnoj besmrtnosti duše otvorilo je put za prepredeni rad Sotone kroz savremeni spiritizam, i pored rimskih zabluda, čistilišta, molitvi za mrtve, prizivanja svetaca, itd., koje su potekle iz ovog izvora, to je navelo mnoge protestante da poriču vaskrsenje i Sud, i učinilo da se podigne odvratna jeres o vječnim mukama, kao i opasna obmana univerzalizma.
A čak opasnija i još rasprostranjenija od ovih je pretpostavka da je zakon Božji ukinut na krstu, i da je prvi dan sedmice novi sveti dan, umjesto Šabata iz četvrte zapovijesti.“ (4SP 235)
U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ ova tri pasusa su izbrisana.
Definisana crkva Hristova. – „U danima Reformacije, blagi i pobožni Melankton je objavio: ‘Nema druge crkve osim skupštine onih koji imaju riječ Božju, i koji su očišćeni njome.’“ (4SP 237)
Iz revidirane „Velike borbe“ ova izjava je izbrisana.
Redosled događaja koji uvode „Glasni poklič iz Otkrivenja 18“. – 1) Snažne Sotonine obmane; 2) Oživljavanje duha progonstva; 3) „Glasni poklič“ iz Otkrivenja 18 (vidi 4SP pp. 239, 240). U izmijenjenoj „Velikoj borbi 1888/1911 izbrisano je „oživljavanje duha progonstva“ (GC 390).
Moćna oruđa protiv spiritizma. – „…Ali jasne izjave iz Biblije obezbijediće oružje moćno u svakom sukobu… Oni koji će stajati u vrijeme opasnosti moraju razumjeti svjedočanstvo Svetog Pisma koje se tiče prirode čovjeka i stanja mrtvih, jer u bliskoj budućnosti mnogi će se suočiti sa duhovima đavolskim koji se prikazuju kao voljeni rođaci i prijatelji, i objavljuju najopasnije jeresi.“ (4SP 376, 377). Dio u kurzivu je izbrisan iz revidirane „Velike borbe“ (str. 559, 560).
Duhovi đavolski će odavati počast nedjelji. – „Kroz djelovanje spiritizma, činiće se čuda, bolesni će ozdravljati, i biće izvođena mnoga neporeciva čuda. I dok će duhovi ispovijedati vjeru u Bibliju, i izražavati poštovanje za nedjelju, njihov rad biće prihvaćen kao manifestacija božanske sile.“ (4SP 406) U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ 1888/1911, ovo naročito upozorenje o veličanju nedjelje od strane zlih duhova je razvodnjeno, i umjesto toga umetnuta neodređena fraza „institucije crkve“.
Uloga Sjedinjenih Američkih Država u događajima poslednjeg vremena. – U knjizi „Duh proroštva IV“ jasno se navodi progoniteljska uloga koju će SAD odigrati u posletku vremena (4SP 398, 410). U izmijenjenoj „Velikoj borbi“ oba ta pasusa su izbrisana.
Sotonin pokušaj imitiranja Hrista i dekret o smrti. – „Duh proroštva IV“ uči da će se Sotonin pokušaj da imitira Hrista desiti prije nego se izda „dekret o smrti“ onih koji drže Božji zakon i vjeru Isusovu. To se može lako utvrditi po spisku u poglavlju „Vrijeme nevolje“ u izdanju iz 1884. godine. Redosled ta dva događaja je izokrenut u izmijenjenoj „Velikoj borbi“.
Možemo konstatovati da razlika u originalnoj seriji knjiga „Duh proroštva“ i kompilovanoj i preuređivanoj seriji „Konflikt vjekova“ (poznatoj još kao „Kosmički konflikt“ ili „Velika dobra“) ima još puno, ali vjerujemo da je ovo dovoljno svakom iskrenom istraživaču. Mogli bismo još pomenuti knjigu koju adventisti štampaju i dijele u velikom broju primjeraka – „Put Hristu“ (Steps to Christ) – čiji original (1892) nema prvo poglavlje pod imenom „Božja ljubav prema čovjeku“, koje se pojavilo 1896. godine nakon što je izdavačka kuća crkve Adventista sedmog dana povratila izdavačka prava na ovu knjigu.
Oni koji su upoznati sa spisima Elen Vajt, mogli su vidjeti da se ovo istraživanje uglavnom baziralo na pronalaženju i upoređivanju razlika između serije spisa pod nazivom „Duh proroštva“ i kasnije kompilovane i preuređivane serije „Konflikt vjekova“ ili „Velika borba“. Na početku smo, na osnovu istraživanja Biblije, došli do veoma važnog zaključka da nadahnuti spisi nastaju po diktatu Svetog Duha, zbog čega se Biblija i naziva Riječju Božjom, što znači da se to djelo obavlja pod Božjom kontrolom i ne prepušta čovjeku da po svom nahođenju i povodeći se za svojim nestalnim mislima i osjećanjima pale prirode proizvodi spise i bira šta će zadržati a šta odbaciti. „Sve je Pismo od Boga nadahnuto.“
Vidjeli smo takođe da iskustvo Elen Vajt nije bilo ništa drugačije, te da se njeno nadahnuće kao Božjeg glasnika ne može osporiti, ali se zato može, baš kao i Biblija, podmuklo napadati i podrivati u cilju obezvređivanja djela. Ti napadi ne dolaze samo spolja od neprijatelja Boga, Njegovog Zakona i Plana spasenja, već su oni iznutra neuporedivo perfidniji, suptilniji i opasniji. To je bio slučaj u svakom vremenu i taj obrazac otpada može se pratiti kroz cijelu istoriju Božjeg naroda.
Spisi Elen Vajt napadnuti su iz nekoliko pravaca:
(1) Ubacivanjem plagijata, tj. djelova teksta iz pera drugih autora, što je uzrokovalo da se Elen Vajt optužuje za plagijatorstvo i njeno nadahnuće generalno dovodi u pitanje.
(2) Brisanjem i uklanjanjem tekstova sa otvorenim ukorima crkvenom vođstvu, djelova koji se ne uklapaju u „viziju“ vođstva i njihove planove, kao i citata koji jasno osuđuju palo hrišćanstvo i lažirane crkve (politika nezamijeranja i ekumenizam).
(3) Brisanjem i uklanjanjem citata koji potvrđuju kako istinsko Božje nadahnuće djeluje.
(4) Kompilovanjem različitih djelova i djelića tekstova izvađenih iz originalnog konteksta, kako bi se proizveo planski osmišljeni drugačiji utisak i zaključci kod čitalaca (obično u pravcu favorizovanja crkve i njenog vođstva, kao navodnog „glasa Božjeg“).
(5) Stvaranjem kontradikcija nastalih ubacivanjem tuđih, nenadahnutih spisa, kao i preuređivanjem tekstova po izboru kompilatora (vođstva crkve i Odbora za Zaostavštinu Elen Vajt).
(6) Sistematskim zapostavljanjem i guranjem u drugi plan spisa Elen Vajt kroz stvaranje lažnog utiska da se radi o prevaziđenoj prošlosti, neprimenjivoj na današnje vrijeme, i da je doktrina koju kreira vođstvo crkve vrhovni i konačni autoritet.
The Great Hope:
„Velika nada“ kao svog autora navodi Elen G. Vajt, ali da li bi Božji prorok prihvatio prerađenu verziju „Velike borbe“ koja ne uključuje:
Poruku o čišćenju nebeske svetinje; drugu anđeosku poruku o izlasku iz Vavilona; treću anđeosku poruku koja eksponira nedjelju kao Žig zvijeri; 1844. godinu kao čas Božjeg suda; istražni sud (dio poruke prvog anđela); identifikaciju Vavilona, majke bludnice i njenih kćeri; identifikaciju zvijeri iz Otkrivenja 13. i 17. glava; „Mali rog“ koji progoni istinski Božji narod u periodu od 538-1798 i njegovu ulogu u poslednjim danima; iskušenja i progon protestantskih reformatora i držalaca Božjeg Zakona; uzdizanje Adventnog pokreta i ostatka koji drži zapovijesti Božje i vjeru Isusovu. Nema potrebe da kažemo da taj prorok, niti ijedan pravi adventista, ne bi ni preko ramena pogledao na ovaj otpad.
„Više sam zabrinuta da vidim cirkulaciju ove knjige nego ijedne druge koju sam napisala; jer u Velikoj borbi, poslednja poruka upozorenja svijetu data je određenije nego u ijednoj od mojih ostalih knjiga.“ (Ellen G. White, Publishing Ministry, 358)
Dokazi manipulacija i napada na spise Duha Proroštva – Pavle Simović 70 stranica DOWNLOAD PDF