1. JOVANOVA 5,7 – COMMA JOHANEUM – TROJE NA NEBU?

Troje na nebu?

  • „Jer je Troje što svedoči na NEBU: Otac, Reč, i sveti Duh; i ovo je Troje Jedno.“ {1. Jovanova 5,7} 

Kao i kod drugih pitanja, mnogi stih iz 1. Jovanove 5,7 uzimaju u obzir kao dokaz , iako je i sama katolička crkva morala priznati da ga je naknadno dodala. Vulgata već od 1979. više ne sadrži ovaj tekst.

Katolički humanista i teolog Desiderius Erasmus iz Roterdama je Comma Johanneum sa tim promenjenim rečima po prvi put 1516. godine umetnuo u posvećen Novi Zavet pape Lava X. Navodno zato što su se iznenada pojavili rukopisi od „grčkih izbeglica“ iz Konsantinopolja. Metodom paleografije utvrđeno je da ovi rukopisi (Minuscule 61 – Codex Montfortianus) datiraju iz 16 veka! 

To je bio prvi grčki rukopis koji je sadržio Comma Johanneum u 1. Jovanovoj 5,7.8. Svi ostali rukopisi sa tim stihom su se posle toga naprasno pojavili. Kao argument za njih se navodi da je: „iako je tačno da mnogobrojni rukopisi ne sadrže ovaj stih – to nije dokaz falsifikata“. Slično se ponašaju i Evolucionisti, koji ne traže iskreno istinu već očajnički prepravljaju dokaze u korist njihovoj pretpostavci.

U Luterovu Bibliju je gornja forma stiha uneta tek nakon njegove smrti, a 1611. godine, kada je prvi put je izdat prevod King James Bible, je nažalost preuzeo taj stih iz Luterove Biblije 1581. Originalna Luterova Biblija iz 1545 godine ne sadrži te falsifikovane reči, nego samo Duh i Voda i Krv umesto nabrajanja Trojstva:

  • Jer su tri koji svedoče na ZEMLJI‚ Duh i Voda i Krv.“ „Denn drey sind die da zeugen auff Erden / Der Geist vnd das Wasser / vnd das Blut / “ {1. Jovanova 5,7} (Luther Bibel, Original iz 1545. godine)

Ovi stihovi se odnose na Hristovu žrtvu na ovoj Zemlji a ne na Trojstvo!  Tu Jovan ponavlja ono što je zapisao i u Evanđelju:

  • „Nego jedan od vojnika probode Mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.“ {Jovan 19,34} 

Uprkos svemu, u međuvremenu je iz većine svetskih prevoda uklonjen izraz Comma Johanneum i vraćena stara istinita forma, jer je pritisak dokaza u javnosti postao prejak.

I crkva ASD je morala da ovaj tekst deklariše kao falsifikat: 

  • „´Jer je Troje´. Jevrejska praksa, bazirana na 5. knjizi Mojsijevoj 17,6; 19,5; itd. demantuje konzistentnost svedočanstva od dva ili tri svedoka pre nego što je delovanje bilo preduzeto kao siguran pravni spor. Jovan ovde citira tri Svedoka kao podršku Božanstva Gospoda (1. Jovanova 5,5; 6,8) šta njegove čitaoce osvedočava o istinitosti njegove izjave. Dokaz tekstualnog ispitivanja potvrđuje nepostojanje reči: „na nebu, Otac, Reč i sveti Duh; i ovo Troje je Jedno. I Troje je što svedoči na zemlji“. Pravi rezultati čitanja 7. i 8. stiha su ono što sledi: „Jer je Troje što svedoči na nebu: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno“. Pasaž dodat u KJV nije Grčki manuskript stariji od 15. ili 16. veka. Sporne reči su našle svoj put u KJV preko Grčkog teksta od Erazma Roterdamskog. Rečeno je da je Erazmo nudio da uključi te sporne reči u svoj Grčki Novi Zavet ako bi bio pronađen jedan Grčki manuskript u kojem se one nalaze. Biblioteka u Dublin-u je napravila takav manuskript (poznat kao 34), i Erazmo je stavio taj pasaž u svoj tekst. Danas se veruje da su kasnije edicije Vulgate preuzele taj pasaž kroz „grešku jednog pisara, koji je ubacio jedan egzogeni marginalan komentar u Biblijski tekst koji je kopirao. Ove sporne reči su korištene široko kao podrška doktrine o Trojstvu, ali kod ovako neoborivog dokaza protiv njegove autentičnosti, njegova podrška je bezvredna i ne treba da bude korišćena. Uprkos njegovoj prisutnosti u Vulgati, katoličkom komentaru Svetog Pisma, on slobodno nestaje gledajući sledeće reči: „Sada se generalno drži da je ovaj pasaž, nazvan Comma Johanneum, jedno „objašnjenje“ koje se uvuklo u tekst Old Latin i Vulgate jednog ranijeg datuma, ali on je našao svoj put u Grčki tekst tek u 15. i 16. veku.“ {Thomas Nelson and Sons, 1951, p. 1186} emphasis supplied.“ {The Seventh Day Adventist Bible Commentary – Vol 7. p. 675 – 1962 edition emphasis supplied} i {Biblijska pouka 2009. treće izdanje 26. Avgust} 

Subotna pouka ASD iz 2009. kaže sledeće:

  • “U nekim izdanjima Biblije reči “Jer je troje što svedoči na nebu; Otac, Reč, i sveti Duh; i ovo je Troje jedno. I Troje je što svedoči na zemlji” su reči koje nalazimo u 1. Jovanovoj 5,7.8. Problem je u tome što se one nalaze u kasnijim izdanjima, dok u originalnim rukopisima ne postoje.” {Sabbath school lesson, 26. August 2009.}

Ako se neki zvanični stav u odbrani Trojstva ne uklapa, onda se i on stavlja na stranu. Tako je i Ted Wilson na skupu GK citirao taj stih u trojstvenoj formi, iako dobro zna da taj stih nije original!

Dokazi stručnjaka tj. eksperata tog područja i njihovi stavovi o 1. Jovanovoj 5:7, tj. da li je to pravi stih ili je falsifikat:

Brooke F. Westcott je dao dugačak esej i rezime o 1. Jovanovoj 5,7 kroz reči:

  • „Ove REČI NISU PRONAĐENE“ “The Words are not found“
  • „U bilo kom nezavisnom grčkom manuskriptu (više od 180 manuskripata i 50 lekcionara je citirano). Oba kasnija manuskripta koja ga sadrže nesumnjivo su modifikovana latinskom Vulgatom.“
  • „Kod svakog nezavisnog grčkog pisca. Vrlo mali broj grčkih pisaca koji koriste ove reči svoje znanje o njima izvode iz latinskog (ne u Ir Cl.Al Orig Did Athan Bas Greg. Naz Cir.Al)“
  • „Ni u jednoj drevnoj verziji osim u latinskoj; i nije pronađen u Staroj Latinskoj u svom ranom obliku (Tert Cipr Aug), ili (b) u Vulgati koju je izdao Jeronim (Codd. Am fuld ili (c) kako je revidirao Alkuin (Cod. Vallicell))“
  • „U bilo kom latinskom ocu pre Viktora Vitensisa ili Vigiliusa Tapsensisa (ne u Tert Cipr Hil Ambr Hier Aug Leo)“

Henri S. Fransis:

  • „Dogmu o Trojstvu tri lica u jednom Bogu – je formulisao sveti Avgustin.”

Prof. Keith Ward:

  • „Crkvi su bile potrebne stotine godina da razvije ono što sada smatramo doktrinom o Trojstvu.“

Jonathan Hill:

  • „Zapamtiće se da su u drugom veku hrišćanski teolozi kao što je Justin Mučenik koristili staru ideju ’logosa’ – na kraju preuzetu iz paganske filozofije – da pokušaju da izraze ovaj odnos. Hrist je bio „logos“, neka vrsta kvazi-Boga koji funkcioniše kao Božji agent. Ovo je formiralo osnovu za razvoj onoga što će postati doktrina o Trojstvu.”

Bruce Metzger:

  • „Među kritikama upućenim Erazmu, jedna od najozbiljnijih je bila optužba Stunice, jednog od urednika Himenesa komplutenzijanskog poliglota, da je u njegovom tekstu nedostajao deo završnog poglavlja 1. Jovanove, odnosno Trinitarna izjava koja glasi: ‘Otac, reč i Sveti Duh, i ovo troje su jedno. I tri su koja svedoče na zemlji’ (1. Jovanova 7-8, KJV). Erazmus je odgovorio da NIJE pronašao nijedan grčki rukopis koji sadrži ove reči… Erazmus je obećao da će ubaciti Jovanov zarez (Comma Johanneum), kako se zove u budućim izdanjima, ako se pronađe jedan grčki rukopis koji sadrži taj odlomak… Kako sada izgleda, grčke manuskripte je verovatno napisao na Oksfordu oko 1520. godine franjevački fratar po imenu Froy, koji je sporne reči preuzeo iz latinske Vulgate… Među hiljadama grčkih rukopisa Novog zaveta pregledanih od vremena Erazma, poznato je da samo tri druga sadrže ovaj lažni odlomak. Oni su Greg. 88, rukopis iz dvanaestog veka koji ima zarez napisan na margini rukom iz sedamnaestog veka; Tisch. W 110, koji je rukopisna kopija komplutenzijanskog poliglotskog grčkog teksta iz šesnaestog veka… Zarez je verovatno nastao kao deo alegorijske egzegeze tri svedoka i možda je napisan kao marginalni sjaj u latinskim rukopisima 1. Jovanove, odakle je uzeta u tekst Stare Latinske Biblije tokom petog veka. Odlomak se NE pojavljuje u rukopisima latinske Vulgate pre oko 800. godine nove ere.“

Joseph Priestley:

  • „Pokazalo se da u Svetom pismu ne postoji takva doktrina kao što je ona o Trojstvu, ali sada ću dodati da, ako je tamo pronađena, razuman čovek ne bi mogao da veruje u nju, jer implicira kontradikciju koju nikakva čuda ne mogu dokazati.“

Ezra Abot:

  • „…Ovde ću jednostavno podsetiti čitaoca da je Erazmo uveo pasus u svoje treće izdanje Grčkog Zaveta 1522. godine, a Luter je umro 1546. godine…. Luter, nakon što je citirao odlomak tri nebeska svedoka, primećuje: „Ove reči se ne nalaze u grčkim Biblijama; ali izgleda kao da su ovaj stih ubacili Pravoslavci protiv Arijanaca….. Na kraju možemo primetiti da su drugi rani reformatori i Luterovi prijatelji generalno odbacili ovaj pasus; pa Cvingli, Bulinger, Ekolampadius, Bugenhagen (Rickli, ubi supra, str. 35, 36). Tako, takođe, prema Ketneru (Histpria dicti Johannei… 1. Jovan v. 7 etc., 1713, cap. 13), Melanhton, Crucigner, Justus Jonas, Forester, Aurogal. (videti Semler, Hist. U krit. Sammulugun uber 1 John v. 7, 1. 248.) Bugenhagen je, kao što smo videli, bio posebno žestok protiv toga (vidi njegov Ekposito Jona, 1550, koji citira Rikli, str. 39). Takođe je izostavljena u Proslavljenoj Latinskoj verziji Biblije od strane Lava Judea, Pelikanusa, Pitera Kolina, Rudolfa Gualtera i drugih, štampanoj u Cirihu 1543. Fol., i obično se naziva Ciriška Biblija ili verzija Tigurina. Napomena na margini objašnjava razlog njenog odbijanja… Da bi se pratila istorija ove grube iskvarenosti teksta u savremenim prevodima, katehizisima i ispovedanjima vere, posebno u grčkoj crkvi od šesnaestog veka, i u savremenim izdanjima nekih drevnih verzija, kao što su Pešitski sirijski, jermenski i slovenski, može biti zanimljivo i poučno, kako psihološki tako i kritički; ali za to ovde nema mesta.”

Pulpit Commentary:

  • „Stih 7. – Jer oni koji svedoče su trojica, i tako predstavljaju puno pravno svedočanstvo (Ponovljeni zakoni 17,6; Ponovljeni zakoni 19,15; Matej 18,16; 2. Korinćanima 13,1). Ovde će se pretpostaviti, bez diskusije, da su ostatak ovog stiha i prva klauzula stiha 8 lažni. Reči koje se ne nalaze ni u jednom grčkom uncijalnom rukopisu, niti u jednom grčkom kurzivu pre četrnaestog veka (dve koje sadrže odlomak su očigledno prevedene iz Vulgate), niti ih citira jedan grčki otac tokom cele trojstvene kontroverze, niti se nalaze u bilo kom autoritetu sve do kasnog petog veka, ne mogu biti istinite.” “

Theodore D. Beacon:

  • „Opšte je poznato da doktrina o trojstvu nije direktno poučena u Bibliji, ali se tvrdilo da tamo nalazimo sa velikom ozbiljnošću izložene različite elemente, raspršene fragmente (disjecta membra), kako ih nazivaju, iz kojih je doktrina izgrađena.“

Edward Gibbon:

  • „Zapamćeni tekst koji potvrđuje jedinstvo TROJICE koji svedoče na nebu osuđen je univerzalnim ćutanjem pravoslavnih otaca, drevnim verzijama i autentičnim rukopisima. Prvi su to naveli katolički biskupi koje je Hunerik pozvao na konferenciju u Kartagini. Alegorijsko tumačenje u vidu, možda, marginalne beleške, ušlo je u tekst latinskih Biblija koje su obnavljane i ispravljane u mračnom periodu od deset vekova. Nakon pronalaska štampe, urednici grčkog zaveta popustili su sopstvenim predrasudama, ili predrasudama tog vremena; a pobožna prevara, koja je s jednakim žarom prihvaćena u Rimu i u Ženevi, beskonačno je umnožena u svakoj zemlji i svakom jeziku moderne Evrope.“

Svi primeri koje su citirali stručnjaci dokazali su da je 1. Jovanova 5,7 promnjena od strane Erazmusa u 15. veku. Reči koje KJV citira za 1. Jovanovu 5,7 ne nalaze se ni u jednom grčkom manuskriptu.

Ovaj tekst je isečak iz knjige Prva Zapovest ILI Trojstvo? – Enciklopedija Dokaza Starih Pregaženih Istina Svih Područja u kojoj svi citati stoje dodatno i na engleskom jeziku