ISUSOVA PRIRODA NA ZEMLJI

Da li su tvrdnje, da je današnje verovanje u crkvi „NAPREDAK“ u spoznaji „ISTINE“ ispravne?

  • „Jedno je sigurno i biće jako skoro prepoznato, i to da će VELIKI OTPAD, koji se RAZVIJA biti SVE JAČI i VEĆI. To će tako ići dalje, sve dok Bog sa usklikom ne dođe sa neba.“ {Ellen White: Testimonies, Series B, No.7, S. 57 & NYI February 7, 1906, par. 1} „One thing it is certain is soon to be realized,—the great apostasy, which is developing and increasing and waxing stronger, and will continue to do so until the Lord shall descend from heaven with a shout.”
  • „Bog će podići mudre OSOBE (pojedince), koji će te ISTINE VRATITI NAZAD na njihovo mesto, koje im po Božjim planovima pripada.“ {Ellen White: SpTB02 51.2} “But the Lord will raise up men of keen perception, who will give these truths their proper place in the plan of God.”

Stara istina:

Oni koji odbijaju istinu da je Isus došao na zemlju sa ljudskom prirodom, i umesto toga uče lažnu nauku, da je ispod ljudske haljine bila absolutno besmrtna Božanska priroda, čime bi smrt na krstu bila nemoguća, Biblija ih naziva sotoninim slugama:

Isusova priroda na zemlji. Božanska? Ljudska? Aleksandar Petrović + Goran Šušljić

  • “Jer mnoge varalice iziđoše na svet koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u telu, ovo je varalica i antihrist.” {2. Jovanova 1,7}
  • “Nije postojao izlaz za prestupnika. Cela Adamova familija je morala da umre. Onda sam videla Isusa i primetila na Njegovom licu izraz saosećanja i brige. Uskoro sam videla kako se približava jakoj svetlosti, koja je okruživala Oca. Anđeo koji me je pratio mi je rekao: „On ima tajni razgovor sa (samo!) Svojim Ocem.“ Dok je Isus govorio sa Ocem, izgledalo je da je napetost kod anđela dostigla vrhunac. Tri puta je Isus bio okružen veličanstvenom svetlošću koja je nalazi oko Oca, i kada je treći put došao od Oca, mogla se videti Njegova pojava.  Njegovo lice je bilo mirno, bez ikakvog straha ili sumnje i zračilo je sa dobročinstvom i ljubavlju, kako ljudske reči ne mogu da opišu. Onda je pred anđelima objavio, da je za izgubljenog čoveka pripremljen izlaz. On im je rekao, da je sa Svojim Ocem govorio o tome, i ponudio Svoj lični BOŽANSKI život kao otkupninu, da bi mogao na sebe da preuzme presudu za greh i time pali čovek mogao kroz Njega dobiti oproštaj.“ {Ellen White: EW, 149.2}
  • Kad je načinjen plan otkupljenja, bilo je odlučeno da se Hristos ne bi trebao pojaviti u skladu sa Svojim Božanskim karakterom; jer se onda ne bi mogao družiti sa žalosnima i onima koji pate. On mora doći kao siromah. On se mogao pojaviti u skladu sa uzvišenim položajem koji zauzima u nebeskim dvorovima; ali ne, morao je doseći najveće dubine ljudske patnje i siromaštva, da bi Njegov glas mogli čuti razočarani i opterećeni.“ {Ellen White; ST, 24. June 1897}
  • “Hristos, Koji nije poznavao ni najmanji trag greha ili uprljanosti, je uzeo našu prirodu u njenom degenerisanom stanju. To je bilo jedno poniženje, veće nego što jedan smrtan čovek može da shvati. Bog se otkrio u mesu.“ {Ellen White 1SM, p. 253}
  • Kod Hrista nije samo izgledalo da je uzeo ljudsku prirodu; On ju je zaista uzeo. On je stvarno posedovao ljudsku prirodu.“ {Ellen White: RH April 5, 1906, par. 4}

Zašto su u razgovoru o najvažnijoj temi u celom univerzumu bili prisutni i govorili samo Otac i Sin, bez svetog Duha – ako bi On bio zaista treće Božansko Biće? Isus kaže jasno „pisano je“, i zato je neozbiljno, kao i na drugim mestima, u potrebi za dokazima tvrditi da se sveti Duh automatski „podrazumeva“, jer mi „verujemo“ u Trojstvo!

Ovde vidimo još jedan solidan odgovor: Pošto su nosioci te nauke shvatili da po takvoj teologiji Isus ne bi mogao da umre na krstu, što ćemo kasnije videti još dublje, doneli su novu nebiblijsku nauku uz pomoć izvrtanja citata Ellen White, sa tvrdnjom da Isus „nije“ umro na krstu nego „samo“ Njegova ljudska haljina kojom je bio prekriven, i „da“ je nakon samo doslovnog spavanja u grobu trećeg dana „Sam“ Sebe vaskrsnuo! 

Tek time vidimo dubinu opasnosti nauke o Trojstvu, i do kakvog dubokog odbijanja Isusove žrtve ona u poslednjem koraku svog razvoja vodi. Mi u citatima Duha Proroštva jasno vidimo da Isus nije ponudio Svoj ljudski život za otkupninu, jer je tada imao samo Božanski život. On je dao Svoj Božanski život koji je tada Ocu obećao za otkupninu naše kazne, jer stvoren život nije mogao da plati tu cenu! 

Sledeći korak odbijanja istine predstavlja pokušaj da se ta veličanstvena svetlost koja okružuje Oca deklariše kao sveti Duh. Ta svetlost nije biće, nego manifestacija sile koja proizilazi iz jednog Bića koje je izvor. Zašto Isus nije bio okružen istim intenzitetom svetlosti, pošto Otkrivenje jasno govori da sveti Duh proizilazi iz Oca a preko Isusa biva poslat na svako mesto (univerzuma)? 

Kada bi ta svetlost bila sveti Duh, ona bi morala i oko Isusa imati isti intenzitet, pošto jedno biće u istom okruženju ne menja način svoje manifestacije. Pošto jedino Otac ima tako nemerljivo jače svetlo oko Sebe, to u stvari predstavlja znak Njegove veće moći, a isto tako i besmislenost Trojstva. Isus je u jednoj viziji, kada se Ellen White nalazila na nebu, rekao Svom proroku, da bi tamo bez potpunog večnog života momentalno umrla, kada bi se samo našla u blizini svetlosti koja okružuje Oca. 

Pošto znamo da sveti Duh govori prepoznatljivo i sa jasnim rečima (kao npr. u Delima Apostolskim 8,29) ili palim ljudima kao unutrašnji glas preko naše savesti, time vidimo jasno da su oba načina na koje On govori jasno izneseni. Dakle, kad je sveti Duh govorio u ime Oca i Sina, Biblija nam je to i pokazala. Zato je jednostavno nemoguće rečenicu, u kojoj potpuno jasno stoji da su samo Otac i Sin razgovarali, zloupotrebiti i tvrditi da se “podrazumeva” da je u taj razgovor bio uključen i sveti Duh! Kroz ovo vidimo još jednom da je ta nauka bez temelja.

  • Jer bi volja OČEVA da se Unj (ISUSA) USELI sva PUNINA (OTAC), i Krozanj pomiri sve sa Sobom, umirivši krvlju krsta Njegova, Krozanj sve, bilo na zemlji ili na nebu.“ {Kološanima 1,19-20}

Isus je sva čuda na zemlji činio sa Očevom silom, Koji je na zemlji bio lično u Isusu! Isus na zemlji nije posedovao Svoju Božansku moć! Njegova Božanska sila na zemlji, koju nije smeo da upotrebi za samog Sebe, je bila samo moć Njegovog u Njemu prisutnog Oca!

  • “Isus Hristos se nije otimao da bude jednak Bogu (Ocu). Samo Božanstvo je moglo da izleči čoveka od otrovnog ujeda zmije; Sam Bog je u Svom jedinorodnom Sinu uzeo ljudsku prirodu na Sebe i zadržao u SLABOJ LJUDSKOJ PRIRODI BOŽANSKI KARAKTER, opravdao Svoj sveti zakon u svakoj tački i preuzeo kaznu smrti i srdžbe sa ljudskih sinova na Sebe.“ {Ellen White: YI, 11. February 1897}
  • Isus kao Bog ne bi mogao biti iskušavan nimalo više nego kada na nebu nije bio iskušavan u Svojoj odanosti. Ali kada se Isus ponizio u ljudsku prirodu, On je mogao biti iskušan. On na Sebe nije uzeo ČAK ni prirodu anđela, nego ljudsku, perfektno identičnu sa našom prirodom, osim što je bio neuprljan grehom. Ljudsko telo, ljudski um, sa svim posebnim osobinama, On je imao kosti, mozak i mišiće. Kao čovek sa našim  mesom, On je bio okružen ljudskim slabostima. Uslovi Njegovog života su bili takve osobine da je On bio izložen svim neprijatnostima koje pripadaju čoveku, ne u bogatstvu, ne u udobnosti, nego u siromaštvu i oskudici i poniženju. On je udisao isti vazduh koji i jedan čovek mora da udiše. On je zakoračio na zemlju kao čovek. On je imao razum, savest, sećanje, volju i osećanja ljudske duše šta je bilo spojeno sa Njegovom Božanskom prirodom (Njegove ličnosti!).“ {Ellen White: 16MR 181, 182}  {TA 157.1}

Ako je kompletan citat jasan, da je Isus na zemlji imao potpuno ljudsku prirodu, onda u poslednjem delu citata navedena Božanska priroda sigurno ne može da služi kao „dokaz“ njene „prisutnosti“ „ispod ljudske haljine“. U takvom slučaju je potrebno dublje proučavanje, jer Božji prorok sigurno ne suproti sam sebi. Prve dve rečenice pokazuju da za Božansku prirodu ne postoji ni jedno iskušenje. Kakva bi razlika bila, da je Isus zaista imao „samo obučenu Božansku prirodu“? Nijedna, jer tako ne bi postojala mogućnost, popustiti nekom grehu. Ovde čitamo potpuno jasno, da Isus nije uzeo čak ni anđeosku prirodu! Odakle onda dolazi ideja, da je Isus na zemlji nosio Božansku prirodu? Pri tome niti „obučena haljina ljudskog mesa“ niti otvoreni nastup Božanstva u smislu bezgrešnosti ne menja ništa!

Moramo shvatiti da svaki od nas ima dve ljudske prirode: fizičku i duhovnu. Isus nije mogao biti kušan u Njegovoj Božanskoj fizičkoj prirodi, pošto ona ne može da bude gladna, nema osećaj bola, i ne poseduje apslolutno nikakve slabosti. Isus se morao odreći Svoje Božanske fizičke prorode, Svog Božanskog tela, i uzeti na Sebe potpuno ljudsku fizičku prirodu, koja je u svemu bila kušana kao i mi. Njegovo telo je bilo 100% ljudsko i 0% Božansko. Sa druge strane je Njegov um bio 100% Božanski i 0% ljudski. On je bio ograničen ljudskom fizikom, fiziologiom ljudskog mozga, ali je u svom karakteru Njegov um bio 100% čist i Božanski.

Mi ceo citat sa fleksibilnom izjavom o Njegovoj Božanskoj prirodi možemo tumačiti samo u kontekstu svih reči, od kojih zavisi značenje ostatka teksta. Izjava u kontekstu: ´Ljudsko telo (a human body), ljudski um (human mind), sa svim posebnim osobinama (with all the peculiar proporties). Izjava da je ´On je imao kosti, mozak i mišiće, (brain and muscles) u principu ponavlja isto, jedino umesto reči ´um´ koristi pojam ´mozak´. Ona je upravo na to i mislila. Na ljudski um tj. mozak u fizičkom smislu, koji je svakako kao i ostatak tela pod efektima greha i degeneracije. Međutim Njegov um, duhovni, nepovezan sa ljudskim fiziološkim aspektom nije bio ljudski nego 100 % čist i Božanski. Ako nije tako, onda bi i Sam Isus trebao drugog spasitelja!

Gledajući gornje citate, (akcenat na YI, 11. February 1897), vidimo jasno, da je Isus zadržao Svoj Božanski karakter, a ne telesnu formu Božanske prirode. Time ni donji citat ne može imati drugo značenje, jer Božji proroci ne suprote sami sebi. Nažalost pristalice Trojstva koriste gornji deo donjeg citata kao dokaz da je Isus imao doslovnu Božansku prirodu na zemlji i time samo ljudsku haljinu. Ali ako nastavimo u čitanju istog citata, videćemo da čak i mi isto tako možemo dobiti učešće u Božanskoj prirodi. O čemu se radi? Naravno o prisustvu svetog Duha u nama. Kako? Ne znamo. Pošto iz drugih citata znamo da sveti Duh proizilazi i iz Oca i Sina, možemo da shvatimo da je tokom Isusovog boravka na zemlji Otac poslao svetog Duha u Svog Sina. Dodatno znamo iz drugih citata, da je Otac lično bio prisutan u Isusu za vreme Njegovog boravka na zemlji, osim za vreme smrti na krstu. Kako? 

Ne znamo, niti razumemo, ali to nam ne dozvoljava, da naše nerazumevanje koristimo da bi konstruisali jedno Trojstvo!

  • „Da se Božansko nije pomešalo sa ljudskim, Isus ne bi mogao da za vreme Svog zemaljskog boravka učini ništa da spasenje ljudi. Ograničena ljudska priroda ne može da tu čudesnu tajnu, stapanje obe prirode, Božanske i ljudske, ni da opiše. To ne može nikada biti objašnjeno. Čovek se mora diviti i čutati…ČOVEK MORA DA bude UČESNIK U BOŽJOJ PRIRODI, da bi bio u stanju, da izdrži u ovom zlom vremenu, da bi bio u stanju da opstane u ovom zlom vremenu…Isus kaže, bez Mene ne možete učiniti ništa“.“ {Ellen White: Lt 5, 1889.6}

Isto kao što je Isus kroz Božansku silu Oca uspeo da pobedi greh, možemo i mi da sa Božanskom silom Isusa biti učesnici u Njegovoj Božanskoj prirodi, i njom pobediti greh! I upravo to je stopljena Božanska i ljudska priroda koju je Isus imao na zemlji, kada je morao da se osloni na Oca, od Kojeg je dobijao nebesku silu!

Šta nam je Bog još pokazao da bi tu tematiku mogli zamisliti, je da je Eva proizišla kroz deo Adamovih rebara. Time nam je našem nivou razumevanja pokazano da i sveprisutni Bog Otac, za Kojeg ne postoji početak, nije Svog Sina stvorio kao druga bića, nego simbolički na nama neshvatljiv način izvadio iz Sebe, još pre nego što je nastala sama večnost i univerzum. 

Tako je kroz poziv Avramu, da žrtvuje svog sina Isaka, Bog želeo da nam na jednostavan način predstavi nebeske aspekte Isusove žrtve i naglasi koliko je Sam Bog morao da pati, da bi nam kao dar dao večni život.

Možemo videti da i Isus ima istu Božansku prirodu kao i Otac. Pristalice Trojstva odbacuju ovu jasnu poruku istine, ali time sami nemaju odgovor zašto je Eva proistekla iz Adamovog rebra, a nije stvorena zajedno sa Adamom. Njihovo pogrešno tumačenje tog opisa, koji u stvari definiše pravac istine, da Bogu „naknadno“ nije bilo ugodno da Adam bude sam, bi značilo da Bog ne poseduje apsolutnu mudrost, i da je tek „kasnije prepoznao Svoju grešku“. Ovo nam pokazuje da poslednji korak odbrane Trojstva umesto prihvatanja istine vodi ka stavovima da Bog nije sveznajući!

Ali Bog je svemoguć, i kod Njega ne postoji slučaj ili greška! Mi vidimo da su vrhovni učitelji te lažne nauke spremni čak i na tako hulne korake odbrane svog stava po svaku cenu, kao i Fariseji koji su na kraju razapeli Isusa. Isus je rekao da ćemo ih po rodovima prepoznati. Ovaj Biblijski primer nam u stvari pokazuje, da je i Bog Otac želeo jednu Osobu pored sebe kada je iz Sebe proizilazećeg Sina rodio, kao što je i ljudska Eva proizašla od Adama. Kada Bibliju čitamo pod vođstvom svetog Duha, čudimo se sami koliko je zaslepljujuća i neutemeljena druga nauka, a koliko je istina jasna i osvetljujuća!

Božja priroda je apsolutno besmrtna, za razliku od stvorenih anđela ili ljudi. Svaki atom u kosmosu bi se kroz entropiju momentalno raspao kada bi Bog dar Svoje sile kao izvora života povukao. Isus je kao jedinorodan a ne stvoren Sin pored Svog Oca jedino Biće u univerzumu sa apsolutnom besmrtnošću, sa izvornim Božanskim životom, koji je dobio od Svog Oca.

Mi znamo da je na krstu moglo umreti samo Božansko Biće, jer je samo Ono moglo da preuzme cenu naših greha na Sebe. Iz tog razloga Bog po opisu Ellen White nije mogao da prihvati ponudu ni jednog tužnog anđela da preuzmu tu žrtvu na sebe. Ali kako je Isus, kao apsolutno besmrtno Božansko Biće mogao da umre za nas doslovno? Pošto je Isus zaista jedinorodni Sin Svog Oca, mogao je pre početka Svog boravka na zemlju ostaviti kod Oca Svoj Božanski život i prirodu, koje je pri Svom nebeskom rođenju već dobio od Oca.

  • „…i položio (Isus) je na stranu (na nebu, pre nego što je došao na zemlju!) Svoje Božanstvo, (prirodu) I (tada) došao na zemlju….“ {Ellen White: Advent Review and Sabbath Herald, 21. November 1907}

Od čega se sastoji jedan čovek? Od tela i duha. Telo je naša materijalna priroda. Duh života je pored naše svesti tj. psihe od Boga data životna sila, tj. pneuma = dah života u nama, što Ellen White simbolički opisuje (Odabrana Svedočanstva 1, str. 235) kao „električnu“ struju (Božanske sile) u našem organizmu. 

Naša psiha, znači ličnost sa sećanjima, koju Bog nakon naše smrti drži kao jedan simbolični zapis u Svojim knjigama i Dah života se nakon smrti vraćaju ka Bogu. Biblijski izraz da je čovek postao živi duh znači da je ljudska priroda, tj. da su telo i životna sila u njemu podređeni duhu, jer nemaju misli, i bez duha ne bi bili ni potrebni. Na drugim mestima u Bibliji su duh životne sile i duša razdeljeni u preciznoj formi u izraz duh i duša, što ne menja značenje opisa. Kroz to možemo da razumemo, šta zaista znači poznata rečenica, da je Isus potpuno preuzeo prirodu palog čoveka, i doslovno rođen kao Sin, kako na nebu, tako i na zemlji.

  • Naš lični identitet će biti sačuvan pri vaskrsenju, ali ne od iste materije i supstanci kao kada je naše telo otišlo u grob. Čudesna dela Gospodnja su misterija za ljude. Duh, ljudski karakter, se vraća Bogu, da bude sačuvan. U vaskrsenju će svaki čovek imati svoj karakter.“ {Ellen White: 6BC, p. 1093.2, 1900}

Ovo ipak ne smemo da pomešamo sa katoličkom naukom, da se Isus „stalno“ iznova rađa, zato što je po Bibliji i Duhu Proroštva Isus isključivo radi Svoje žrtve na krstu ponovo rođen kao Sin. Isus je mogao da pošalje Svog svetog Duha kao Svog zastupnika tek nakon odlaska na nebo, kada je ponovo dobio nazad Svoju Božansku prirodu i sveprisutnost. 

Pošto sveti Duh proizilazi od Oca, a Sin ga kao zajedničkog svetog Duha šalje u nas, sveti Duh je za vreme Isusovog boravka na zemlji bio samo u Ocu, pošto se Isus dobrovoljno odrekao svih aspekata Božanske prirode, sveprisutnosti, moći nad celim svemirom i sveznanja. On je kroz prihvatanje pale ljudske prirode sa degenerisanim mozgom limitirao Svoje kapacitete razmišljanja i sećanja, da bi mogao biti izložen istim iskušenjima.

Isus je prihvatio pripremljena proročanstva iz Starog Zaveta, koja su Mu trebala pokazati dubinu Njegove misije. Sve ovo kod Trojstva ne bi bilo moguće, pošto u tom slučaju Isus ne bi mogao da ostavi Svoju Božansku prirodu kod Oca. Samo jedan dobijen život je moguće ostaviti kod njegovog izvora, i kasnije ga ponovo dobiti iz tog izvora. Kod Trojstva u tom smislu ne bi postojao Božanski Izvor i Primatelj.

  • “Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom nego je ponizio Sam Sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovek.“ {Filibljanima 2,6.7}
  • “Who, being in the form of God, counted it not a prize to be on an equality with God, but emptied Himself, taking the form of a servant, being made in the likeness of men“ {Philipper 2,6.7} (English Revised Version)

U preciznijim prevodima tog stiha vidimo da izraz „se ponizio“ znači u stvari „se ispraznio“, tj. da se „ispraznio“ u kontekstu Božanske prirode, i tako mogao postati čovek. Isus je ostao Bog, ali privremeno bez ikakvog sadržaja Božanske prirode, što ni u večnosti nećemo potpuno shvatiti. Upravo iz tog razloga u Bibliji stoji da je Isus kod Svog rasta postepeno rastao i u mudrosti.

  • “Na Njemu (Isusu) će počivati Gospodnji (Očev) Duh, Duh mudrosti i razboritosti, Duh saveta i sile, Duh znanja i straha od Gospoda.“ {Isaija 11,2}
  • I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.“ {Luka 2,52}
  • On je došao kao bespomoćna beba, i nosio ljudskost koju i mi nosimo.“ {Ellen White: Ms. 21, 1895}

Da je došao sa Božanskom prirodom, u koju spadaju i sveznanje i svemudrost, Njegova mudrost i znanje ne bi trebali rast, jer je Isus imao neshvatljivo duboku zajednicu sa Svojim Ocem. Zato su besmislene tvrdnje teologa, da je Isus i kao beba upravljao celim univerzumom apsolutno nebiblijske.

Šta je Isus odložio obukavši ljudsku haljinu?

Nauka o Trojstvu tvrdi, da Otac, Sin i sveti Duh u povezanoj jedinici predstavljaju jednog Boga. Pošto je Bog besmrtan, a Isus po takvom gledištu deo tog Trojstva, započeto je odbijanje činjenice da je Isus doslovno umro za nas, a za to se kao „dokaz“ uzima jedna rečenica van konteksta od Ellen White „Divinity noy died“ tj. „Božanstvo nije umrlo“. 

Donje reči jasno govore da to nije istina:

  • „Spasenje duša je bio veliki cilj, radi kojeg je Hristos žrtvovao Svoju carsku odoru i krunu, nebesku slavu i obožavanje anđela, i (već na nebu!) položio na stranu Svoje (Divinity) Božanstvo DA bi došao na zemlju, i radio i patio sa ljudima.“ {Ellen White: Advent Review and Sabbath Herald, 21. November 1907}

Božji Prorok jasno govori zašto Božanstvo nije umrlo. Zato što ga je Isus odložio pre Svog dolaska na zemlju! Ljudska haljina nije obukla Božansku prirodu nego ju je zamenila! Izraz se posebno koristi kao „dokaz“, da je ljudsko telo „samo pokrivalo“ Njegovu Božansku prirodu. Pošto znamo da Božja reč ne suproti sama sebi, potražimo šta nam je zaista saopšteno.

  • Kad je načinjen plan otkupljenja, bilo je odlučeno da se Hristos ne bi trebao pojaviti u skladu sa Svojim Božanskim karakterom; jer se onda ne bi mogao družiti sa žalosnima i onima koji pate. On mora doći kao siromah. On se mogao pojaviti u skladu sa uzvišenim položajem koji zauzima u nebeskim dvorovima; ali ne, morao je doseći najveće dubine ljudske patnje i siromaštva, da bi Njegov glas mogli čuti razočarani i opterećeni.“ {Ellen White; ST, 24. June 1897}
  • Božji Sin se Sam sa neba spustio (ponizio) u haljinu ljudskosti, da bi ljude odvojio od palog sveta, dao im moć i osposobio ih da imaju učešće u Božanskoj prirodi. Njegova dugačka ljudska ruka se borila za nas i opkolila greh, dok je On sa Svojom nebeskom rukom istovremeno uhvatio presto Svemogućega.”  {Ellen White: SpTA10 35.4}

Haljina ljudskosti je prema grehu slaba ljudska priroda, koja je okružila Njegovu Božansku Osobu. Učešće u Božanskoj prirodi sigurno ne znači da ju je Isus imao na zemlji ili da su je smrtni ljudi dobili. To znači da ćemo kao i Isus od Boga dobiti večni život, ukoliko donesemo odluku da ostavimo greh uz Božansku pomoć. 

Duga ljudska ruka znači da se Isus u Svojoj ljudskoj prirodi sa poslednjim atomima snage borio protiv greha pri čemu je On taj greh opkolio, da niko ne bi morao da greši ako se odluči za Isusa. Duga ruka simboliše isto i koliko će plodovi Njegove borbe protiv greha u večnosti biti nemerljivo veliki. On nas podseća, kolike bi posledice bile da je On tu borbu izgubio.

Nebeska ruka ne znači nebesku prirodu, jer je Isus mogao da ima ili samo ljudsko ili samo nebesko telo, ali kao što smo pročitali, On je dobrovoljno Sam uzeo smrtnu ljudsku prirodu. Nebeska ruka znači da je Svoju ruku u Svojim molitvama stalno držao podignutu prema nebu i ka Svom Ocu na prestolu, i da se uhvatio za Njega u dubini Svoje vere. 

To simboliše Isusovu najdublju zajednicu sa Svojim Ocem u svakoj sekundi Njegovog zemaljskog života, i da je svu Svoju snagu dobijao od gore. To nam je preko Jakova već i najavljeno, koji je preko merdevina bio povezan sa nebom, i koji se kao smrtni čovek sa najdubljom verom čvrsto uhvatio za Isusa.

Isus je došao kao Božanska Osoba sa smrtnom – oko četiri hiljade godina degenerisanom ljudskom telesnom prirodom. On je imao potpuno ljudsko telo i duh, koji su nosili Njegovu Božansku Dušu tj. Ličnost. Tako se nikada nije odrekao Svog Božanstva!

Iako je ostavio Svoje Božansko telo, i time Božanske moći, sveznanja, svemoći, sveprisutnosti, Njegova Ličnost je i dalje bila Božanska Ličnost, Njegova duhovna priroda je isto toliko bila Božanska dok je bio na ovoj zemlji, koliko je Njegova Božanska telesna priroda bila Božanska, dok nije bio na ovoj zemlji. Apostol Pavle opisuje razliku između tela telesnog, odnosno, ljudske telesne prirode i tela duhovnog, odnosno, Božanske (nebeske) telesne prirode:

  • “I imaju telesa nebeska i telesa zemaljska; ali je druga slava nebeskim, a druga zemaljskim. Tako i vaskrsenje mrtvih: seje se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; seje se u sramoti, a ustaje u slavi; seje se u slabosti, a ustaje u sili; seje se telo telesno, a ustaje telo duhovno. Ima TELO TELESNO, i ima TELO DUHOVNO. Tako je i pisano: Prvi čovek Adam postade u telesnom životu, a poslednji Adam u duhu koji oživljuje. Ali duhovno telo nije prvo, nego telesno, pa onda duhovno. Prvi je čovek od zemlje, zemljan; drugi je Čovek Gospod s Neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kako nosimo obličje zemljanog, tako ćemo nositi i obličje nebeskog. A ovo govorim, braćo, da telo i krv ne mogu naslediti carstvo Božje, niti raspadljivost neraspadljivosti nasleđuje…..Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona reč što je napisana: Pobeda proždre smrt!“ {1. Korinćanima 15,40-53}

Isus nije prestao biti Božanstvo i imati Božansku duhovnu prirodu, odnosno, Božansku Ličnost kada je položio svoju Božansku telesnu prirodu:

  • “Isus Hristos se nije otimao da bude jednak Bogu (Ocu). Samo Božanstvo je moglo da izleči čoveka od otrovnog ujeda zmije; Sam Bog (Otac) je u Svom jedinorodnom Sinu uzeo ljudsku prirodu na Sebe i zadržao u slaboj ljudskoj prirodi Božanski karakter, opravdao Svoj sveti zakon u svakoj tački i preuzeo kaznu smrti i srdžbe sa ljudskih sinova na Sebe.“ {Ellen White: YI, 11. February 1897}
  • “Koji, ako je i bio u obličju Božjem, nije se otimao da se uporedi s Bogom; nego je ponizio Sam Sebe uzevši obličje sluge, postavši KAO i drugi ljudi i na oči nađe se KAO čovek (jer je imao ljudsku telesnu prirodu). Ponizio Sam Sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. Zato i Bog Njega povisi, i darova Mu ime koje je veće od svakog imena, da se u ime Isusovo pokloni svako koleno onih koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; i svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga Oca!“ {Filibljanima 2,6-11}

Pošto znamo da je Bog sveznajuće biće, ovim vidimo potpuno jasno da je Isus potpuno ostavio Božansku telesnu prirodu i postao čovek! Osim toga, zašto i sveti Duh ovde ne zna ništa, kada bi zaista bio Božansko biće? 

Da li se i ovde sve podrazumeva? Biblija je i najavila da će biti negirano da je Isus doslovno došao u potpunoj ljudskoj prirodi, što se pred načim očima ispunilo. 

Još pre dvadesetak godina nijedan propovednik nije kao danas došao na ideju da uči da je Isus nakon Gavrilovog poziva Sam Sebe vaskrsnuo, jer „nije“ zaista umro, jer Njegovo telo „nije“ bilo doslovno ljudsko, nego je samo kao haljina „prekrivalo“ Njegovu Božansku prirodu i telo.

Apostol Jovan ljude sa takvim tvrdnjama naziva slugama antihrista:

  • „Po ovome poznajte Duha Božjega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u telu došao, od Boga je; A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u telu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega čuste da će doći, i sad je već na svetu.“ {1. Jovanova 4,2.3}

Da li za Božansko Biće postoji iskušenje?

Sa kakvom ljudskom prirodom je Isus imao iskušenja? Adamova priroda „pre“ pada?

Isus je na zemlji u ličnosti bio 100% Bog, a 100% čovek u okviru smrtne prirode i podložan iskušenjima, kao i svaki čovek. Imati Božansku telesnu prirodu ispod ljudske haljine znači ne biti podložan iskušenjima:

  • „Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog NE MOŽE zlom ISKUŠATI, i On ne kuša nikoga“ {Jakovljeva Poslanica 1,13}

Biblija nam pokazuje razliku između telesnog tela, tj. ljudske telesne prirode, i duhovnog tela, tj. Božanske telesne prirode:

  • Ima telo telesno, i ima telo duhovno.“ {1. Korinćanima 15, 40-47}

Zašto postoji razlika između te dve vrste tela? 

Zato što su upravo palo ljudsko telo i priroda, koje je Isus preuzeo 100%, inficirani virusom greha i time naginju ka grehu. To naravno ne znači postojanje konkretnog greha, jer se i bebe, iako od rođenja zaražene tim virusom rađaju bez konkretnog greha. Isus je zato bio oslabljen telom jer u njemu nije bilo Božanske prirode niti je bio sa Adamovom prirodom pre pada u greh.

  • U njemu (Adamu) nisu postojali iskvareni nazori, niti sklonosti ka zlu, ALI kada je Hristos došao da se izloži sotoninim iskušenjima, On je nosio obličje grešnog tela.“ {Ellen White: ST, 17. October 1900}
  • “On je uzeo na Sebe našu grešnu prirodu.“ {Ellen White: RH, 15. December 1896}
  • “On je na Sebe samog uzeo bolesnu, palu, uniženu i grehom zatrovanu prirodu.“ {Ellen White: YI, 20. December 1900}
  • “I, kao što je priznato, velika je tajna  pobožnosti: Bog se javi u (ljudskom!) telu, opravda se u duhu, pokaza se anđelima, propovedi se neznabošcima, verova se na svetu, uznese se u slavi.“ {1. Timotiju 3,16}
  • “Velim pak: po duhu hodite, i želja telesnih ne izvršujte. Jer telo želi protiv duha, a duh protiv tela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono šta hoćete.“ {Galatima 5,16.17}
  • “Po telu rođenom iz Davidovog potomstva.“ {Rimljanima 1,3}
  • “Gle, u bezakonju rodih se, i u grehu zatrudne mati moja sa Mnom.“ {Psalam 51,5}
  • “Jer On zaista ne primi na sebe prirodu anđela, već On primi na Sebe prirodu semena Avramova.“ {Jevrejima 2,16}
  • “Onoga koji nije znao greha Bog je učinio grehom za nas, da mi u Njemu postanemo pravednost Božja.“ {2. Korinćanima 5,21}
  • “Ne samo da je učinjen telom, već je učinjen jednakim grešnom telu.“ {Ellen White: Letter 106, 1896}
  • “Isus im je isto rekao [..], da će morati da uzme prirodu PALOG čoveka, i da Njegova snaga neće biti kao njihova.“ {Ellen White: 1SG, p. 25.1}
  • “U obličju sličnom grešnom telu.“ {Rimljanima 8,3 } Čarnić
  • “Jer što zakonu beše nemoguće, jer (Isus) beše oslabljen telom, posla Bog Sina Svojega u obličju tela grehovnoga, i za greh osudi greh u tijelu.“ {Rimljanima 8,3}

U boljim prevodima Biblije na drugim jezicima vidimo jasno da se ovde radi o Isusu Koji je oslabljen telom! Isus je pobedio apsolutno svako iskušenje, i opstao je kroz neprestanu zajednicu sa Svojim nebeskim Ocem bez ijednog greha. “Učinjen grehom“ je ista tajna kao i ona koja kaže da je Božji Sin mogao da umre.  

Zato nije ni čudno da je vođa otpada dr LeRoy Froom 1957. u knjizi “Questions of Doctrine“ doneo momentalno prihvaćenu lažnu nauku da je Isus došao sa genetskom prirodom Adama pre pada u greh:

  • “Hristovo telo i priroda u utelovljenju su bili drugačiji nego naši. On je bio izuzet od našeg genetskog nasleđa i uzeo je samo nepogrešivu Adamovu prirodu, kao što je bila pre pada.“ {Dr. LeRoy Froom; Questions of Doctrine, p. 383, and heading, p. 650}

To bi u stvari indirektno gotovo onemogućilo duboka iskušenja a time i pravu žrtvu na krstu, jer Adamovo telo nije imalo slabost ka grehu! Isus je kroz Svoje spajanje sa ljudskom, grehom degenerisanom, prirodom mogao umesto nas odoleti svakom grehu i umreti na krstu za naše prestupe. 

Nakon Svog povratka na nebo je uzeo nazad Svoj Božanski život i prirodu koje je pre toga odložio tj. položio kod Oca. Duh Proroštva je jasan da Isus nije imao prirodu Adama pre pada u greh, jer nije ni izgledao kao Adam, niti je bio visok preko 3m kao Adam!

  • “Kroz uzimanje ljudske prirode u njenom palom stanju, Hristos ipak nije na nikakav način učestvovao u grehu.“ {Ellen White: 1SM 256.1}

Kakva razlika između laži koje je dr Froom uneo u crkvu i istine koju je izneo Duh Proroštva!Isusovo telo je za razliku od Adamovog tela nosilo slabost ka grehu! Ako je Hristos uzeo obličje čoveka kako bi spasao čoveka, onda je morao da uzme i potpunu prirodu grešnog čoveka, jer je grešni čovek taj kojeg je On hteo da spase. 

Nad prirodom bezgrešnog čoveka pre pada u greh, kakav je Adam bio u raju, smrt nije mogla vladati; na isti način ni nad Hristom smrt ne bi imala moći da nije uzeo na Sebe potpuno grešnu prirodu svih nas.

  • “Zato beše dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i veran Poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grehe narodne. Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.“ {Jevrejima 2,17.18}

Ako je Isus u SVEMU bio kao braća, onda sigurno nije imao Adamovu prirodu pre pada u greh!

Božanska sila u Isusu = Božanska priroda ispod ljudske haljine?

Ovde vidimo dva vrlo zbunjujuća gledišta koja su se uvukla u naše redove.

-Jedna od najčešće diskutovanih tema prati tvrdnju da je Isus na zemlji ispod ljudske haljine “posedovao“ potpunu Božansku prirodu.

-Doktrina o Trojstvu nam govori da Isus “nije” doslovni Sin, te time ne može ostaviti Božansku prirodu kod Oca i nakon pobede na krstu uzeti je nazad.

Nepravilno razumevanje ovog područja dovodi do odbacivanja Isusove žrtve na krstu, pošto Božanska priroda ne može ni u kom smislu umreti, jer inače ne bi bila Božanska. Neispravno gledište se podupire donjim citatima:

  • Ljudsko je umrlo, Božansko nije umrlo.“ {Ellen White: 1SM 301.1; FG1.317}
  • “…i obukao je Svoje Božansko sa ljudskim.“ {Ellen White: TM, p. 177}

Mi ne možemo u podršci željene nauke koristiti manje precizne izjave Duha Proroštva. Donji citati nam produbljuju značenje gornjih reči:

  • “Spasenje duša je bio veliki cilj, radi kojeg je Hristos žrtvovao Svoju carsku odoru i krunu, nebesku slavu i obožavanje anđela, i položio na stranu Svoje Božanstvo, i (nakon toga)  došao na zemlju, i radio i patio sa ljudima.“ {Ellen White: RH, 21. November 1907}

Time možemo razumeti zašto Božanstvo nije umrlo: zato što je ostalo na nebu! Sva Svoja čuda Isus je za vreme Svog boravka na zemlji činio samo sa silom Svog Oca u Sebi, pri čemu je Sotona stalno pokušavao da ga prevari na zloupotrebu te sile. 

Isto tako su i Njegovi apostoli sa tom istom silom činili čuda kao i Isus. Dole vidimo jasnu izjavu da je Isus zaista zadržao samo Božanski karakter, kao i još jednom, da Bog nigde u Bibliji ili Duhu Proroštva ne označava Trojstvo nego Boga Oca:

  • Kad je načinjen plan otkupljenja, bilo je odlučeno da se Hristos ne bi trebao pojaviti u skladu sa Svojim Božanskim karakterom; jer se onda ne bi mogao družiti sa žalosnima i onima koji pate. On mora doći kao siromah. On se mogao pojaviti u skladu sa uzvišenim položajem koji zauzima u nebeskim dvorovima; ali ne, morao je doseći najveće dubine ljudske patnje i siromaštva, da bi Njegov glas mogli čuti razočarani i opterećeni.“ {Ellen White; ST, 24. june 1897}
  • “Isus Hristos se nije otimao da bude jednak Bogu. Samo Božanstvo je moglo da izleči čoveka od otrovnog ujeda zmije; Sam Bog (Otac) je u Svom jedinorodnom Sinu uzeo ljudsku prirodu na Sebe i zadržao u slaboj ljudskoj prirodi Božanski karakter, opravdao Svoj sveti zakon u svakoj tački i preuzeo kaznu smrti i srdžbe sa ljudskih sinova na Sebe.“ {Ellen White: YI, 11. February 1897}

Šta je bila Isusova Božanska sila na zemlji po Bibliji i Duhu Proroštva? – Očeva!

  • “Jer Bog (Otac!) beše U Hristu, i svet pomiri sa Sobom ne primivši im greha njihovih, i metnuvši u nas reč pomirenja.“ {2. Korinćanima 5,19}
  • “- „Znam sva zla i iskušenja koja su pred vama, i poslao sam Svog Sina Isusa Hrista na vaš svet da vam otkrije Moju silu, Moju moć; da vam otkrije da sam Ja Bog i da ću vam poslati pomoć kako bi ste se spasili od neprijateljskih sila, i da vam dam priliku da vratite u sebe moralnu sliku Gospoda.“ – Bog je poslao Svog Sina, Koji je bio kao On, jedno sa Ocem, i podneo je vređanje, sramotu i ruganje radi nas i iskusio je sramotnu smrt na Golgoti. Sotona Mu se suprotstavio čim je došao na svet; ali On mu se odupreo; nije zastranio ni najmanje. Da (Isus) nije imao silu koju Mu je Bog (Otac) DAO, ne bi mogao da se odupire napadima neprijatelja.“ {Ellen White: 1888 122.2}
  • “Verujte Meni da sam Ja u Ocu i Otac u Meni; ako li Meni ne verujete, verujte Mi po tim delima. Zaista, zaista vam kažem: koji veruje Mene, dela koja Ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovih tvoriti; jer Ja idem k Ocu Svojemu. I šta god zaištete u Oca u ime Moje, ono ću vam učiniti, da se proslavi Otac u Sinu.“ {Jovan 14,11-13}
  • “On je mogao da odoli Sotoninim iskušenjima SAMO kroz Svoju zavisnost od Božanske sile Svog nebeskog Oca, zato što se pokorio Njegovoj volji i bio poslušan svim Njegovim zapovestima.“ {Ellen White: YI, 23. August 1894}
  • Potpuna zavisnost Sina od Oca dolazi do izražaja kroz sledeće reči: Sin NE može da čini ništa Sam od Sebe….“ {Ellen White: UL, p. 341}
  • “Ja ne mogu ništa činiti Sam od Sebe.“ {Jovan 5,30}

Isus na zemlji nije mogao ništa da čini sam, nego samo Njegov Otac, Koji je bio u Njemu:

  • Jer Bog (Otac) beše u Hristu, i svet pomiri sa Sobom ne primivši im greha njihovih, i metnuvši u nas reč pomirenja.“ {2. Korinćanima 5,19}
  • “Evo Mog Sluge, Koga podupirem, Izabranika Moga, Koji je po volji duše Moje. Na Njega sam stavio Svoj Duh, i On će narodima doneti pravdu.“ {Isaija 42,1}
  • “Gle, Sluga Moj, Koga sam izabrao, Ljubazni Moj, Koji je PO VOLJI duše Moje: metnuću Duh Svoj na Njega, i sud neznabošcima javiće.“ {Matej 18,12}
  • “Zato što je samo Božansko moglo biti efikasno u obnovi čoveka od otrovnog ujeda zmije, lično Bog je U Njegovom rođenom Sinu spojio ljudsku prirodu i Koji je u slabosti ljudske prirode podržan (od Oca) zadobio karakter Boga (Oca), i potvrdio (Očev) Njegov zakon u svakoj pojedinosti.“ {Ellen White: YI, 11. February 1897}

Punina Božanstva u Isusu je bila lična prisutnost i moć Oca u Njemu, i odgovara na pitanje šta je poruka donjeg stiha:

  • “Jer u Njemu telesno prebiva sva punina Božanstva.“ {Kološanima 2,9}

I mi na isti način možemo dobiti istu silu, što smo i videli kada su apostoli podizali mrtve:

  • “Sila Spasiteljevog Božanstva je bila skrivena. On je pobedio u ljudskoj prirodi, oslanjajući se na Boga kao silu. To je prednost svih. I to će zavisno od količine naše vere biti naša pobeda.“ {Ellen White: YI, 25. April 1901}

Isusova Božanska sila na zemlji je bila Njegova zajednica sa Ocem! Natprirodna čuda su bila samo posledica te zajednice sa Ocem Koji je dao silu! 

Ovim smo videli da je u Njegovom telu stanovala Božanska priroda Njegovog Oca, a da je On sam nije posedovao!

Mi svi znamo da Božja reč ne može da suproti sama sebi, i zato nam ova jasna istina pomaže da shvatimo šta je Božji Prorok zaista hteo da kaže kroz sledeće reči:

  • “Sotona je od Hrista tražio čudo kao znak Njegovog Božanstva.“ {Ellen White: DA 120.1}
  • “Božansko Biće bilo bi u stanju da potkrepi Svoje tvrdnje nekim čudom: „ako si Sin Božji, reci da kamenje ovo hlebovi postanu”. Takav čin stvaralačke moći – govori Mu kušač – bio bi ubedljiv dokaz Božanstva, On bi okončao borbu. Isus nije mogao bez borbe, u miru da sluša, najvećeg varalicu. Međutim, Božji Sin nije morao da dokazuje Svoje Božanstvo sotoni ili da objašnjava razlog Svog poniženja. Hristos nije smeo da koristi Svoju Božansku silu za Svoju ličnu prednost.“ {Ellen White: DA 119.2}

Poslednja rečenica je dodata!

Odakle je bila Njegova Božanska sila koju nije smeo da koristi? Videli smo da je ona data od Oca! Ko prema Bibliji ima stvaralačku moć? Otac, Koji je sve stvorio kroz Svog Sina! 

Isus je to uradio Očevom silom! Sila koja se na zemlji nalazila u Njemu, a time bila i Njegova, je bila Očeva sila!

  • “Pričekajte ovde”, rekao je, „i stražite sa Mnom“. Otišao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne bi mogli videti i čuti i pao ničice na tle. Osećao je da Ga je greh odvojio od Njegovog Oca. Ponor je bio tako širok, tako mračan, tako dubok da je Njegov Duh uzdrhtao pred njim. Nije smeo da upotrebi Svoju Božansku silu da bi izbegao ovu veliku duševnu patnju. Kao čovek morao je da podnese posledice čovekovog greha. Kao čovek morao je da izdrži Očev gnev zbog prestupa.“ {Ellen White: DA, p. 686.2}

Ova izjava se koristi kao dokaz da je Isus zaista imao i Božansku prirodu. Ali kad pročitamo i dalji deo istog citata vidimo da je ta sila darovana od Oca, jer je Isus imao strah da izgubi borbu radi Svoje slabe ljudske prirode, ako bude bio odvojen od Oca! Da je Isus na zemlji zaista imao Svoju Božansku prirodu, ne bi postojao strah od gubitka!

  • “Pošto je Hristos osećao da je Njegovo jedinstvo sa Ocem prekinuto, On se plašio da u Svojoj ljudskoj prirodi neće biti u stanju da izdrži dolazeći sukob sa silama tame.“ {Ellen White: DA, p. 686.5}
  • “U vreme kada je bio najpotrebniji, Isus, Sin Božji, Spasitelj sveta je ODLOŽIO SVOJE BOŽANSTVO (Divinity tj. prirodu) NA STRANU I(nakon toga!) došao u ljudskoj haljini na zemlju.“ {Ellen White: ST, 18. March 1897}

U ovim rečima vidimo apsolutno jasno da je Isus prvo odložio Božanstvo tj. Božansku prirodu i tek nakon toga došao na zemlju, i to kao Božanska Ličnost ali bez Božanske prirode. Isusovo Božanstvo na zemlji ispod ljudske haljine je bio Njegov Božanski Karakter i slava Njegovog Božanskog položaja.

Izraz Divinity ima više značenja. Mi možemo u ovom citatu jasno videti da postoje dva aspekta Divinity, i to:

-Božanska telesna priroda – koju je Isus pre dolaska na zemlju ostavio kod nebeskog Oca

-Božanska Osoba tj. Ličnost.

Isus sigurno na nebu nije ostavio Svoju ličnost ili status Božjeg Sina, već Svoju Božansku prirodu da bi kao Bog mogao umreti na zemlji.

  • Ljudsko ne uzima mesto Božanskom, niti Božansko uzima mesto ljudskom. Ovo je tajna pobožnosti. Dva pojma: ljudsko i Božansko su u Hristu bili bliski i neodvojivo jedno, ali ipak različiti entiteti….Kada je slava, koja je u Hristu prebivala isijala iz Njega, to je bilo isuviše jako da potpuno sakrije Njegovu čistu i potpunu ljudskost.“ {Ellen White: ST, May 10. 1899, p. 12}

Isus sigurno nije uzeo ljudsku ličnost jer inače ne bi bio Isus! Njegova ličnost je ostala Božanska, jer je Isus došao kao Božji Sin a ne kao ljudski sin da umre za nas! Da li je čovek Mojsije možda imao Božansku prirodu kada je svetlost Božje slave isijavala iz njega nakon povratka sa Sinaja? Sigurno ne! Da li Božanska slava koja je sijala iz Isusa znači obavezno Božanska priroda? Po Bibliji sigurno ne! Zato i Duh Proroštva u donjem delu citata naglašava Isusovu potpunu ljudskost tj. ljudsku prirodu!

  • „Naša dovoljnost se nalazi samo u inkarnaciji i smrti Isusa. On je mogao da pati, jer je bio podržan Božanskim. On je mogao da to izdrži, zato što na Njemu nije postojala mana neverstva ili greh.” {Ellen White: YI, August 4, 1898 par. 4}

Jedna mogućnost neverstva se odnosi na vernost nebeskom Ocu. U engleskom originalu gornjeg citata stoji jasno „by Divinity“, i ta izjava znači da je Isus podržan ne Svojim Božanstvom nego „od Očevog Božanstva”. Zašto je podržan od Božanskog? Zato što je ostao odan Svom Ocu! To nam jasno pokazuje da se ovde radi o Božanstvu od Oca! Da je Isus tada nosio i Božansku prirodu, On ne bi morao ostati veran Ocu, da bi dobio tu silu i podršku!

Tumačenje u okviru nauke o Trojstvu bi opet donelo hulnu poruku da je za Isusa bilo lako odupreti se grehu, i da nije morao da zaista pati, jer je imao Svoju Božansku prirodu koja ga je podržavala, a da mi “ne trebamo da se borimo protiv greha, jer nemamo Božansko u sebi da bi ga ostavili“!

Zato je logično da je kao nastavak takvog lažnog gledišta Trojstva došla sledeća perfidna nauka da je i kraj vremena milosti „samo simboličan“, i da time u stvari i dalje „možemo“ da radimo onako kako nas uši svrbe, pošto ionako „nemamo“ silu da se odupremo grehu! Upravo ovde stoji suprotno obećanje, i izraz ´naša dovoljnost´ znači, da i mi, kao i Isus u ljudskom telu, možemo sve izdržati, ako imamo nebesku podršku sa Božanskom silom!

  • “Dok je bio na ovoj zemlji, Sin Božji je bio Sin čovečiji; ali ipak bilo je momenata kada je Njegovo Božanstvo zasijalo kroz ljudsko.” {Ellen White: 8T, p. 202}

Samo je ponekad prosijavalo Njegovo Božanstvo, na primer prilikom čišćenja Hrama ili su Njegove vatrene, ali jednostavne reči istine naterale Njegove neprijatelje da priznaju: „Nikad niko nije govorio tako kako govori ovaj čovek”. 

Ovo se odnosi na demonstraciju Njegovog autoriteta a ne na doslovno Njegovu Božansku prirodu, jer On nju nije imao tokom Svog boravka na zemlji. Šta je bilo Isusova lična Božanska sila dok je bio na zemlji? To su bili Jevanđelje i sila spasenja tj. stvaranja novorođenih sledbenika.

  • “Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenje svakome koji veruje.“ {Rimljanima 1,16}
  • “Jer što se na Njemu ne može videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i Njegova večna sila i Božanstvo, da nemaju izgovora.“ {Rimljanima 1,20}

Ovaj stih nam govori da se na zemlji nije mogla videti Božanska priroda koju je ostavio kod Oca, ipak Njegova dela stvaranja su svedočila o Njegovom Božanstvu. Sama sila spasenja je sila stvaranja, koju je Isus u smrtnom obliku imao na zemlji, a čija posledica je bila novorođenje.

  • “Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.“ {2. Korinćanima 5,17}
  • “I obučete u novoga čoveka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.“ {Efescima 4,24 }
  • “Zato i koji stradaju po volji Božijoj neka Mu kao vernome Tvorcu predadu duše svoje u dobrim delima.“ {1. Petrova 4,19}
  • “Da bi ispunio potrebe čoveka, On je uzeo ljudsku prirodu…On se na nama neshvatljiv način tj. misteriozno spojio sa ljudskom prirodom.“ {Ellen White: FE, p. 399}

Ako je način Isusovog otelovljenja za nas misterija, zašto onda dolazi do tvrdnje, da donji citat „jasno“ pokazuje da je Ellen White tim rečima htela da pokaže da je Isus na zemlji imao Božansku prirodu, umesto da bez filozofije prihvatimo Božju reč onako kako piše? Ako smo gore već pročitali da je Isus ostavio Divinity I ONDA došao na zemlju, Božji prorok sigurno neće sebi suprotiti, već se ovaj citat može odnositi samo na to, da je Božansku Osobu obukao ljudskom prirodom. Isus nikada nije ništa uradio u Svojoj moći, jer je doslovno Svoju Božansku moć potpuno ostavio kada se utelovio.

Isus je delovao u prirodi kojoj je potrebno iskupljenje, a to je naša! Upotreba Očeve Božanske sile u Njegovu korist na zemlji označila bi pobedu Sotone. Božanske ingerencije od Njegovog Oca je mogao da upotrebljava samo u korist osvedočenih grešnika i to u meri u kojoj je to kasnije dato i učenicima. Što se tiče detaljnog razumevanja i objašnjenja dubinskog aspekta utelovljenja, to je tajna Božja i nije naše da se time bavimo, slično kao što ne treba da smo znatiželjni pomoću kojih mehanizama deluje Božji Duh tj. kako je Bog sveprisutan.

Isus ne bi bio slab prema iskušenjima da je stvarno ispod ljudske haljine imao Svoju doslovnu Božansku prirodu. On tada isto ne bi mogao da umre na krstu, što se pred našim očima pojavilo kao nova nauka da je Isus „Sam Sebe“ probudio i da je u grobu bio „živ“, „osim preminule ljudske haljine“, i da je „sam Sebe“ podigao iz groba, čime je Njegova žrtva doslovno i hulno bačena na smeće. Isus je morao doći sa potpuno ljudskom prirodom da bi mogao da umre za nas, jer je Božanska priroda apsolutno besmrtna! Neka nam Bog pomogne da ne odbacimo Isusovu žrtvu za nas!

Gornji tekst predstavlja isečak iz donje knjige, u kojoj se svi citati od Ellen White nalaze paralelno i na engleskom jeziku:

Adventisti – Prva Zapovest ILI Trojstvo – Goran Šušljić 283 stranice DOWNLOAD PDF